zlatica

Stvari koje je potrebno uraditi

— Autor zlatica @ 10:45

 

   Nikada nisam doživljavala svoju babu kao posebno mudru ili prosvećenu ženu. U poslednje vreme, kako odrastam, sve više mi se čini da je ona ipak jedna od retkih koji zapravo razumeju život. I svet. I ljude.  Ili je to mogla dok je bila živa. Ne znam šta se desi sa dušom kada ode iz tela. Da li u smrti nestane i te ograničenosti u razumevanju svekolike stvarnosti ili sa nestankom tela duša zaboravi sve što je bilo vezano za materiju jer joj naprosto više nije važno?

   Matora veštica je doživela 96. godinu. Reklo bi se da je otišla iz punog zdravlja, odnela je neka prehlada u toku pretprošle zime. Ali nije bila dementna, što je fascinantno jer se ja često ne sećam dešavanja od prošle nedelje a ne mogu ni da pompatim definicije životnih pojmova- npr šta je zaova a  ko je jetrva. Baba nije pila lekove možda jedan za pritisak. Bila je pokretna sve do te prehlade koju nije prebolela. I nije mnogo pričala. S vremena na vreme neka upadica o tome kako pas laje a vetar nosi, ili da baba ima točkove bila bi bicikli. I smejala se.. Bože kako se smejala ta žena. Onako sitna i koščata u situacijama koje su samo njoj izgledale smešne, smejala se do suza. A plakala je nekako duboko, sama, otkidajući delove tuge komad po komad dok ne očisti dušu od žala i sete.

U našoj široj porodici koja se svake godine okuplja za svečare ima jedna tetka Sandra koja se skoro udala. Vrlo brzo se i porodila. Pitam se šta bi baba rekla na porođaj koji je došao na 4 meseca posle svadbe.. Naša šira porodica se bavi svakim porodičnim problemom uglavnom tako što ogovara onog ko je u problemu i pokušava da ga savetuje. Trenutno je tetka Sandra u problemu. Izgleda da ima postporođajnu depresiju. Postporođajna depresija izgleda kao mnogo kukanja o tome kako je teško sa bebom, onda neprestano samopreispitivanje da li teta S. voli svoju bebu ili ne i naravno šta to govori o tetka Sandri kao o osobi. Imam utisak da su svi razgovarali sa tetka Sandrom, pružili rame, klimali glavom, ohrabrivali je da će sve biti dobro. Da smo svi pričuvali bebu koja sad ima 4 meseca. Zetu smo tapšali rame, pozajmljivali novac, preporučivali stručnjake i rešenja, prepričavali priče o poznanicama koje su uspešno prebrodile oluju hormona nakon porođaja. Izgleda kao da je tetka Sandra dobila sve ali i dalje cmizdri i pita se. Posle drugog meseca sve je to počelo da mi ide na živce. Umara me bilo kakvo pominjanje tetke i "nesreće" koja ju je zadesila. Počela sam da mislim kako je to sve glupo i nepotrebno. Tetki treba da zasuze oči i svi skoče da joj se nađu. Da mi je slučajno sestra verovatno bih je samo šutnula ili joj nabavila travu da se naduva. Kad osetim taj nalet besa na spominjanje njenog problema imam i malu grižu savesti jer sam tako grozna. Zato nikom ništa ne govorim. Samo se sklonim iz te priče. 

Sećam se kako je ta moja baba sa početka ispovesti pričala o stvarima koje se moraju uraditi. Moraš odlučiti i delovati rekla bi prilikom kupovine piliće koje će hraniti i pojiti svaki dan, potom klati, šuriti, iseći na komade i podeliti po familiji. Moraš znati zašto radiš stvari koje radiš rekla bi kada bi me videla našminkanu. Kažu da je rekla - Postoje stvari koje moraš uraditi onda kada je komšiju prijavila policiji i socijalnoj službi zbog nasilja u porodici a njegovog poluživog sina odnela na rukama u bolnicu a potom uzela kod sebe i othranila. A vidim da tetka Sandra ne radi ono što je potrebno. Ne brine o detetu, kao da je sama još uvek dete ili osoba sa posebnim potrebama. Brine samo kako će naći nekog da brine o detetu koje je rodila. Onda sedi i razmišlja kako je loša majka i kako bi bilo bolje da umre jer je više niko ne voli jer je loša majka. Svaki njen razgovor započne sa jadna moja beba, ali svaka njena suza je zato što sam ja loša majka koja možda čak i ne voli svoje dete. Tetka Sandrin problem je definitivno to što ne zna zašto radi stvari koje radi. Da li žali što više nije u centru pažnje kao na svadbi ili u trudnoći pa pokušava to da promeni ostaviću psihijatru koji joj daje lekove za postporođajnu depresiju, ali mislim da bi joj baba najbolje objasnila šta i kako je potrebno uraditi.


Čestitamo

— Autor zlatica @ 12:54
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Powered by blog.rs